Ruzmarin

Ruzmarin

Ruzmarin je član porodice Lamiaceae, zajedno sa mnoštvom drugog bilja, poput origana, timijana, bosiljka i lavande. 

Ova blago drvenasta biljka adstringentnog ukusa je duboko ukorenjena u mitu i legendi, a takođe ima i utvrđeno mesto u modernoj kuhinji. 

Poreklom iz severne Afrike i Sredozemlja, latinski naziv ruzmarina ros maris (rosa mora) referenca je njegovog porekla u primorskim oblastima. Ruzmarin raste do 2 metra visine, ima  tanke, tamne, zimzelene, igličaste listove i plave cvetove leti. Prostrane grupacije i dalje rastu na padinama južne Evrope. 

Rane civilizacije u oblastima blizu obala, gde je ruzmarin rastao, ga koriste u razne svrhe, i ceremonijalne i domaće. Tokom procesa mumifikacije, stari Egipćani su umetali grančice ruzmarina u platnen omote mumija. Ruzmarin je bio među 600 biljaka koje je grčki lekar Dioskorid iz 1. veka spomenuo u svojoj enciklopediji biljne medicine De Materia Medica, a u drevnoj Grčkoj su grančice ruzmarina bile utkane u kosu naučnika kako bi poboljšali pamćenje i pomogli im da se fokusiraju tokom ispitivanja. Verovanje u svojstva ove biljke koja poboljšavaju pamćenje trajalo je tokom sledećih vekova, a na njih se pozivao engleski dramatičar Vilijam Šekspir u svojoj predstavi Hamlet 1601. godine: “Tu je ruzmarin. To je za pamćenje: molitva, ljubav, pamćenje.”.

Ruzmarin je uključen u Capitulare de villis Karla Velikog, cara Svetog rimskog carstva iz 8. veka, savetujući da ga treba uzgajati na njegovim imanjima. U 1. veku, rimska vojska je donela biljke sa sobom u Britaniju, gde su bile cenjene zbog svog pretpostavljenog lekovitog svojstva, a uzgajane u južnim krajevima. 

Za vreme Crne smrti (1346-53), ljudi u Britaniji i širom Evrope palili su ruzmarin u svojim domovima u nadi da će izbeći nesreću. Tri stotine godina kasnije, rani doseljenici su poneli ruzmarin sa sobom u Novi svet. 

Danas, ruzmarin je visoko cenjen u mnogim zemljama u kuvanju, medicini, kozmetici i kao ukras. Takođe se zbog svojih prirodnih ulja koristio kao repelent za komarce i druge insekte koji štete povrtarskim kulturama. U Evropi i Americi koristi se kao začin za meso i piletinu, a ponekad se dodaje hlebu, tortama i keksu.

Njegovi listovi su u obliku iglica i imaju izražen ukus limuna i bora koji se odlično slaže sa mesom, povrćem i drugim začinima.

Malo ruzmarina je dovoljno za sjajan ukus belog mesa, ribe, supa i soseva. Možete koristiti celu grančicu ili samo listiće, koji se lako uklanjaju. Ukus svežeg ruzmarina je bolji izbor od sušenog – potražite grančice koje su duboko zelene, i čuvajte ih u frižideru, umotane u lagano vlažan ubrus do dve nedelje. Kada budete spremni, izaberite koliko želite, brzo isperite pod hladnom vodom i osušite. Možete i zamrznuti ruzmarin tako što ćete pokriti granu vodom ili bujonom u posudama za kocke leda. Osušeni ruzmarin će biti dobar oko šest meseci kada je čvrsto zatvoren u staklenoj tegli i uskladišten daleko od svetlosti i toplote.

Ruzmarin je svestrana biljka koja se dobro slaže sa raznim vrstama mesa i povrća, ali posebno dobro funkcioniše sa jakim ukusima mesa kao što su kozje i jagnjetina. Pored upotrebe na mesu i povrću, veoma je efikasan kada se posipa na vrh fokače. Ruzmarin je odličan dodatak umaku za testeninu zajedno sa drugim mediteranskim biljkama kao što su majčina dušica, majoran i origano.

Ruzmarin se koristi kao začin u raznim jelima, kao što su supe, musake, salate i variva. Koristite ruzmarin sa piletinom i ostalom živinom, svinjetinom, odrescima i ribom, posebno masnijom ribom. Dobro se slaže i sa žitaricama, pečurkama, lukom, graškom i spanaćem.

Odlična je kombinacija sa krompirom i zato ih često uparujem. Probajte Harmonika krompir sa ruzmarinom i belim lukom, preukusno jelo sa delikatnim osvežavajućim aromama.

Ruzmarin je takođe lep dodatak paradajz sosu, pici i svinjetini, ali zato što je njegov ukus jak, treba biti umeren u konzumaciji.

Ova biljka ne samo da ima dobar uku u kulinarskim jelima, već je i dobar izvor gvožđa, kalcijuma i vitamina B-6. 

Ruzmarin je idealan za kamenitu baštu. U toplim predelima sa mnogo vlage, ruzmarin može narasti u grm poprilične visine. Zapravo, ruzmarin može da raste toliko snažno u idealnim uslovima da može postati smetnja, ako se ne održava uredno. 

Može se uzgajati na otvorenom kao višegodišnji grm u toplijim zonama. U hladnijim predelima treba ga čuvati u saksiji i unositi zimi u zatvoren prostor. 

Kako uzgajati ruzmarin

Za početak, treba posaditi semenke ili reznice u zatvorenom prostoru. Semenima može trebati dugo da isklijaju, tako da nemojte odmah odustati!

Mesto sadnje treba imati dobro drenirajuće tlo. Ruzmarin ne podnosi da bude konstantno vlažan. Obavezno mu pružite i dovoljno prostora za rast jer može narasti više od metra u visinu i širinu. 

Ukoliko ste u mogućnosti i posedujete mali vrt, posadite ga blizu pasulja, kupusa, šargarepe ili žalfije. Seme ili reznice posadite u dobro drenirano tlo. 

Ruzmarin zalivajte ravnomerno tokom čitave sezone ali pazite da ne preterate. Obrezujte ga redovno. Kako biste imali svež ruzmarin i tokom zime, zasadite ga i gajite u zatvorenom prostoru u saksiji. Obavezno mu obezbedite jarko svetlo i zaštitite ga od promaje. 

Kada ruzmarin procveta, ne zaboravite da obrežete biljku.