Majčina dušica

Majčina dušica

Thymus serpyllum

Majčina dušica je višegodišnji grm, rodom iz područja severne i centralne Evrope. 

Okrugli cvetovi ružičaste ili ljubičaste boje formiraju se na vrhu stabljike ispuštajući prijatan i snažan miris. Zbog jakog mirisa koji je obično odbojan za ose, majčina dušica se posađuje pored ruža i drugog cveća koje je osetljivo na ose. 

Njeni vazdušni delovi najčće se koriste u etnomedicini (uglavnom za lečenje bolesti i problema povezanih sa respiratornim i gastrointestinalnim sistemima), mada u poslednje vreme njena esencijalna ulja postaju sve popularnija kao važan biljni proizvod. Eterično ulje majčine dušice ima sve veći broj u savremenoj medicini zbog svojih farmakoloških svojstava: antioksidativnih, antimikrobnih i antikancerogenih aktivnosti. U tradicionalnoj medicini, ova biljka predstavlja važan prirodni resurs za farmaceutsku industriju. Pored toga, može biti izvor prirodnih antioksidanata, dodatak ishrani ili komponenta funkcionalne hrane u industriji hrane. 

Thymus serpyllum pripada porodici Lamiaceae, koja prema Svetskom spisku sadrži čak 7534 vrste! Ovaj rod je zapravo veoma složen i pokazuje izuzetne razlike u karakteristikama kao i u sastavu eteričnih ulja. Specifičan naziv “serpyllum” izveden je od grčke reči koja znači puzati. Ima dugačku stabljiku, koja je u osnovi drvenasta. Cvetovi su smešteni na vrhu stabljika i cvetaju od maja do septembra. Divlja majčina dušica najčće raste na suvom, kamenitom tlu, otvorenim peščanim putevima i travnjacima. 

Lekovita svojstva uveliko se koriste u službenoj i tradicionalnoj medicini već dugi niz godina, čak i vekova. Sveže i sušeno bilje, naročito gornji deo nadzemnog dela divlje majčine dušice, sakupljeno kada biljka cveta, poseduje određena lekovita svojstva zbog prisustva značajnih količina esencijalnih ulja. Poslednjih godina pojačano je interesovanje za etnobotanička, fitohemijska i farmakološka ispitivanja lekovitih svojstava majčine dušice, koja služi kao visokokvalitetni izvor za mnoge različite formulacije u farmaceutskoj i hemijskoj industriji. Biljka se koristi u preparatima prirodnih biljnih lekova, kao što su sirupi, tinkture, infuzije, čajevi i ulja. 

Rasprostranjena upotreba različitih vrsta roda Thymus datira još iz drevnog Egipta, gde su korišćene za izradu mirisnih balzama, za balzamiranje i u medicinske svrhe. Grci i Rimljani koristili su ih na isti način, što nam je danas poznato iz spisa. Farmakološki rukopisi Hilandarskog medicinskog kodeksa iz 15. – 16. veka pominju upotrebu majčine dušice kao tretman za glavobolju izazvanu prehladom, laringitisom i bolestima organa za varenje. Tokom renesansnog perioda (16. i 17. vek) divlja majčina dušica se interno koristila za lečenje malarije i epilepsije. Britanska biljna farmakopeja klasifikuje ovu vrstu kao lekovitu biljku, a među indikacijama za njenu upotrebu pominje se bronhitis, kašalj i bolovi u grlu. 

U evropskom srednjem veku, majčinu dušicu su stavljali ispod jastuka kako bi se olakšalo spavanje i sprečile noćne more. U ovom periodu žene su je često davale vitezovima i ratnicima kao poklon jer se verovalo da donosi hrabrost onima koji je nose. 

Brojna terapeutska svojstva pripisana su majčinoj dušici, neka su empirijska, neka već diskutabilna. Međutim, smatra se da je širenje majčine dušice po čitavoj Evropi posledica Rimljana, jer su je koristili za pročćavanje svojih soba i da bi dali aromatični ukus sirevima i likerima. U nekim oblastima Italije, divlja majčina dušica koristi se kao važna biljka u kulinarstvu, uglavnom za aromatizaciju mesa ili ribe. 

Ukus je blago gorak i ljutkast. Koristi se kao začin za jela od ribe i mesa, supe, soseve, kobasice i paštete. Odlično se slaže i sa testeninom, jelima sa krompirom, pečurkama ili povrćem. Može se koristiti i sveže naseckana za dekoraciju jela.

Dobro se kombinuje sa drugim začinima poput origana, peršuna, celera, lovora, majorana i belog luka. Dodaje se u pripremi masnijeg mesa kao što su jagnjetina i svinjetina jer neutrališe masnoću.

Majčina dušica se može koristiti sveža ili osušena. Veoma je aromatična, pa se treba koristiti u manjim količinama. Zbog svog intenziteta može nadjačati ostale ukuse u jelu ako se stavi previše.

Pospite majčinom dušicom ove lagane bruskete sa grožđem i kozjim sirom i uživajte u ukusima!

Salata sa cveklom, sočivom fetom je još jedan recept sa majčinom dušicom koji ne smete propustiti.

Čaj od majčine dušice je poznat lek i koristi se prilikom lečenja prehlada, uklanjanja umora, a ovaj čaj je odličan i u poboljšavanju apetita. Kuvanjem se gube lekoviti sastojci ove bilje, tako da se prilikom pripreme ovog čaja preporučuje da se majčina dušica samo prelije vrućom vodom.

Saveti kako najbolje iskoristiti majčinu dušicu u kuvanju:

  • Majčinu dušicu uvek dodajte na početku ili na sredini pripremanja jela. Na taj način će imati vremena da otpusti svoja eterična ulja
  • Nemojte je izostaviti u spremanju jela sa pasuljem
  • Koristite je u supama i čorbama
  • Prilikom kuvanja ribe ubacite svežu majčinu dušicu
  • Usavršite sos za testeninu tako što ćete dodati malo majčine dušice