Komorač

Komorač

Ukus komorača se u potpunosti  menja kada je sirov i kada je skuvan, do te mere  da se čini da su dva odvojena povrća. Komorač pod uticajem toplote, se potpuno menja. Naravno, oba oblika su savršeno ukusna.

Svež i sirov komorač je beo, hrskav i čist, ima ukus anisa, ali nema tako jaku aromu, već jako delikatnu. Nežniji je od celera, isto je hrskav, ali ne tako žilav i slan. U Italiji, gde se komorač jako ceni, jede se tako što se umače u maslinovo ulje, ali ga jedu i pečenog sa parmezanom.

Svež komorač oživeće svaku salatu. Što se seckanja komorača tiče, tu važi pravilo: što tanje, to bolje.  

Salatu od komorača ne treba seći mnogo unapred, jer je hrskavost upravo ono što nas šarmira kod ove biljke. Najbolji dresing za ovu salatu je so, limunov sok i maslinovo ulje. Ovu jednostavnu salatu je odlično upariti sa grilovanom ribom. Na food blogu Mytastypot imate sjajan recept za lososa sa prelivom od komorača.

Komadići svežeg komorača takođe su odličan dodatak i zahtevnijim salatama. Jedna od takvih je salata od komorača, rotkvice, pomorandže i kraba.

Kuvani komorač nema tu karakterističnu hrskavost, ali njegov ukus privlači mnogo više pažnje. Dugo i sporo kuvanje ili pečenje oslobađa mnogo dublji ukus koji svež samo nagoveštava. Kada kuvate komorač, on postaje skoro neprirodno sladak. U renesansnoj Italiji, sladak komorač se konzumirao na kraju obroka kao desert.

Najbolji način za sporo kuvanje komorača je pripremiti ga u slanoj vodi, a zatim peći sa parmezanom dok ne dobije zlatnu koricu.