
Rabarbara je tehnički povrće, ali se zakonski smatra voćem. Godine 1947. sud u Njujorku proglasio je rabarbaru voćem jer se najčešće koristi kao takvo u Sjedinjenim Državama.
Rabarbara zahteva dodatak šećera u kuvanju kako bi se pobedila njena izuzetna kiselost. Izgleda da rane ružičaste stabljike proizvode najbolji ukus za kuvanje. Poznata je po svojoj ujednačenoj kiselosti koja dodaje ukus pitama, tartovima, hladnim supama, džemovima i mnogim drugim desertima. Mnoge druge arome se odlično slažu sa kiselinom rabarbare. U SAD se najčešće udružuje sa jagodama i peče u pite i tartove. Uobičajena engleska priprema bi podrazumevala i đumbir, dok Francuzi ovu biljku dodaju u soseve i služe uz ribu.
Uzgaja se na proleće, sa kratkom sezonom koja se proteže od aprila do juna. Stabljike rabarbare su poznate po svojoj ružičastoj boji, ali takođe mogu biti svetlo roze, pa čak i bledo zelene. Boja nije indikacija zrelosti ili slatkoće, kao što je sa drugim plodovima. Stabljika rabarbare je blago kiselkastog ukusa i pomalo podseća na kisele jabuke. Stabljike su jedini jestivi deo biljke, dok su listovi rabarbare otrovni.
Od stabljike rabarbare pripremaju se marmelade, salate, čorbe, umaci, sarme, kompoti i džemovi, a koristi se i u mnogim drugim poslasticama. Koristi se čak i u proizvodnji vina.
Rabarbara se koristi u pikantnim umacima sa svinjetinom, jagnjetinom i pačetinom. Oštra kiselost rabarbare odlično se uklapa sa ribom kao što je skuša. Salata od rabarbare i špargle ili rikole je nesto sto morate probati, ova kombinacija daje neobičan, ali predivan ukus.
Sitno narezana rabarbara je izvrsno punjenje za pite, a naročito u kombinaciji s bananom. Kuvanu rabarbaru možete dodati sladoledu, musevima, sorbeu i voćnim kremama.
Rabarbaru jenajbolje potrošiti 2-3 dana nakon kupovine.